Koliko si puta volio nekoga tko te nije volio? Koliko si puta pokušao/la, dokazao/la, čekao/la i nadao/la se? I kada ste se zadnji put pogledali i zapitali: zašto ovo radim? Zašto se borim za nekoga tko me ne može voljeti?
partnerski odnosi
Naučio/la si me više nego što sam ikad očekivao/la. Iz tvojih djela – ne tvojih riječi – izgradio sam svijet koji sada nosim sa sobom. Nema objašnjenja, nema uputa. Samo s onim što si bio/bila.
Polako se umaraš. Ne u jednom koraku, već u tisućama malih. Kad svaki dan malo više popustiš. Sebi samoj. Kad pomičeš granice koje si sebi obećao da nikada nećeš prijeći. Kad šutiš kako bi izbjegao sukob. Kad se smiješ iako osjećaš suzu u grlu.
Vjerujete li da savršene veze uvijek trebaju biti bez svađa? Misliš li da prava ljubav znači da nikada ne moraš izraziti svoje osjećaje? Jesi li siguran/sigurna da moraš podnijeti bol kako bi dokazao/dokazala svoju predanost?
Zašto ustrajati tamo gdje si nesretan? Čega se zapravo bojiš - usamljenosti, promjene, nepoznatog? Jeste li uvjerili sebe da bi bilo bolje da samo malo pričekate? Koliko ste svojih snova, ciljeva i radosti žrtvovali kako biste sačuvali nešto što je odavno izgubilo svoje značenje?
Koliko dugo planiraš čekati da se stvari čudesno poboljšaju? Kada ćeš prestati vjerovati praznim obećanjima i početi vjerovati onome što je jasno pred tvojim očima? Jeste li spremni živjeti u vezi u kojoj odanost nije zadana, već uvijek upitna?
Zašto još uvijek čekaš da tvoj muškarac donese odluku? Zašto još uvijek vjeruješ da će se promijeniti? Koliko puta moraš samoj sebi dokazati da zaslužuješ više nego što ti je on spreman dati?
Zašto uvijek tražimo pravo vrijeme za ljubav? Što ako takvo vrijeme uopće ne postoji? A ako je netko stvarno pravi za tebe - zašto bi onda čekao/čekala?
Mučite li se s osobom koja vam ne uzvraća istom energijom? Jeste li se našli u vezi u kojoj dajete sve, a druga strana šuti? Zapitajte se: isplati li se doista nastaviti s nečim što vas iscrpljuje?
Je li to još ljubav ili samo navika? Kada postajete zarobljenik vlastitih iluzija? Zašto je tako teško otići, iako znaš da bi trebao? Ali sve večere bez pogleda, svi zagrljaji bez topline i tišine gdje bi trebala biti povezanost, pričaju svoju priču.
Isplati li se doista ostati u vezi koja više ne donosi sreću? Je li prekid doista neuspjeh ili može biti prilika za potpuni preporod?
Pitanja koja se mnogi ne usude postaviti naglas su ona koja vrište iz tišine dugih noći. Srce često prvo shvati, ali razum treba dokaz. A u ovom vremenu gube se dani puni mogućnosti.